Da u Crnoj Gori još ima ljudi spremnih da čine dobra djela i da nevoljnicima pruže ruku pomoći svjedoči i životna priča tridesetogodišnjeg Željka Martinovića iz sela Kralje, kod Andrijevice. Naime, Željko se spletom životnih okolnosti još kao dijete suočio sa siromaštvom i brojnim neprijatnostima. Nakon očeve smrti našao se sa majkom i sestrom, koja se kasnije udala, praktično pod vedrim nebom, jer ova porodica nije imala adekvatan prostor za stanovanje. Međutim, zahvaljujući dobočinstvu mještana Kralja Martinovići su 2006. godine dobili svoj krov nad glavom. Plac za izgradnju kuće poklonio im je komšija Mikan Perović, dok su sredstva za izgradnju objekta, iz pomoć pojedinih institucija, prikupili mještani i zavičajci koji žive u Danskoj i ostalim evropskim zemljama. Živjeli su Martinovići godinama u nedovršenoj kući bez vode i kupatila, sve dok Željkova majka Vinka nije nedavno preminula. Željko je nakon majčine smrti ostao da živi sam sa svega 70 eura invalidske nadoknade koju dobija od države. Ističe da se na trenutak osjetio napušteno, pritisnut teretom života i obavezama koje su mu se nametale same po sebi. No, mještani Kralja su ponovo pokazali da Željko, ipak, nije sam i da je humana strana života i ovoga puta došla do izražaja. Naime, omladinci iz Kralja, potpomognuti starijim mještanima, pokrenuli su akciju ponoći za Željaka. Ubrzo su uspjeli da prikupe značajna sredstva od kojih su sagradili grobnicu i spomenik za Željkovu majku, kao i za dio pogrebnih troškova. Takođe, su uspjeli da prikupe novac za završetak kuće u kojoj Željko živi.
– Željko je dobar, miran i pošten mladić. Svi ga u mjestu poštuju i vole, bez obzira što živi dosta skromno. Zato smo, nakon smrti njegove majke, odlučili da mu pomognemo. Od prikupljenog novca smo, uz podizanje spomenika, pomogli Željku da svoju majku isprati na onaj svijet onako kako to naši običaju nalažu. Takođe, prikupili smo novac za završetak kuće. U toku je akcija rekonstrukcije stambenog objekta koja podrazumijeva uvođenje vode i izgradnju kupatila. Nakon toga će se pristupiti postavljanju spoljne fasade, kako bi Željko u narednom periodu mogao da živi, koliko toliko, humano i pristojno – navode mještani Kralja. Željko je pun hvale za svoje komšije i ljude dobre volje ističući da ga je duboko ganulo njihovo dobročinstvo.
– Nigdje ne radim. Živim skromno, bez brojnih pogodnosti koje nudi savremeni svijet. Majkina smrt me je dodatno potresla. Ali su mi se zato moje komšije i Kraljani koji žive daleko od zavičaja našli pri ruci kad mi je bilo najteže. Zato im od srca zahvaljujem sa željom da ih Bog nagradi za pokazano dobročinstvo – ističe Željko.
Nada se da će u perspektivi pronaći neki posao i da će i on jednoga dana biti u prilici da pruži ruku pomoći onima kojima je ona zaista potrebna.
– Imam minimalnu finansijsku nadoknadu od države od koje ne mogu da odgovorim ni onim osnovnim životnim potrebama. Ali, iskreno se nadam da ću pronaći neki posao i da ću sebi oragnizovati pristojniji život. Zahvalan sam ljudima dobre volje koji su mi pomogli, ali bih volio da ne zavisim od drugih. Volio bih da i ja doćem u situaciju da pomognem drugima, jer ko daje i Bog mu daje – poručio je Željko.
D.J.